EASA PART-IS zahtjevi obvezuju zrakoplovne organizacije da upravljaju rizicima informacijske sigurnosti kada oni mogu utjecati na sigurnost zrakoplovstva. To nije opći zahtjev za uvođenje IT sigurnosnih kontrola, nego regulatorni sustav koji povezuje informacijske incidente, operativne procese i sigurnosne posljedice u zrakoplovstvu. Organizacija mora moći pokazati da je prepoznala relevantne rizike, odredila mjere, provjerava njihovu djelotvornost i pravodobno reagira na događaje.
Uredba Komisije (EU) 2023/203 uvela je zahtjeve poznate kao Part-IS kroz izmjene više EASA propisa. Primjenjuje se od 16. listopada 2025. na organizacije obuhvaćene relevantnim područjima, uključujući operacije leta, kontinuiranu plovidbenost, održavanje, projektiranje i proizvodnju, aerodrome, pružatelje usluga u zračnoj plovidbi te određene pružatelje U-space usluga. Točan skup primjenjivih odredbi ovisi o vrsti odobrenja organizacije i pripadajućoj uredbi.
Što Part-IS stvarno traži
Part-IS polazi od jednostavnog, ali zahtjevnog pitanja: može li kompromitiranje informacija, informacijskih sustava ili digitalno podržanih procesa utjecati na zrakoplovnu sigurnost? Ako je odgovor potvrdan, rizik treba obraditi unutar sustava upravljanja informacijskom sigurnošću.
Takav sustav ne smije ostati izoliran u IT odjelu. Primjerice, nedostupnost sustava za planiranje održavanja, izmjena podataka o konfiguraciji zrakoplova, pogrešni meteorološki podaci ili neovlašten pristup operativnoj dokumentaciji mogu imati posljedice koje nadilaze uobičajeni prekid poslovanja. Part-IS zato zahtijeva koordinaciju između operacija, održavanja, kvalitete, sigurnosti letenja, IT-a, nabave i uprave.
Zahtjevi se u praksi mogu sažeti kroz četiri povezana područja: upravljanje odgovornostima i politikama, procjena rizika, upravljanje događajima te praćenje i stalno poboljšavanje. Organizacija mora prilagoditi opseg sustava vlastitoj veličini, složenosti i operativnom profilu. Mala organizacija ne treba nužno jednaku dokumentacijsku strukturu kao veliki operator, ali mora dokazati da su rizici obrađeni na primjeren i ponovljiv način.
Odgovornost uprave i organizacijska struktura
Krajnja odgovornost ostaje na odgovornoj osobi organizacije, odnosno accountable manageru prema primjenjivom EASA okviru. Uprava mora osigurati resurse, odobriti politiku informacijske sigurnosti i omogućiti neovisno praćenje funkcioniranja sustava. Delegiranje operativnih zadaća ne znači delegiranje regulatorne odgovornosti.
Organizacija treba jasno utvrditi tko koordinira sustav upravljanja informacijskom sigurnošću, tko procjenjuje rizike, tko odobrava prihvat preostalog rizika te kako se eskaliraju događaji s mogućim utjecajem na sigurnost. Uloga odgovorne osobe za informacijsku sigurnost može biti zasebna ili spojena s postojećim funkcijama, ako su nadležnosti, stručnost i izbjegavanje sukoba interesa odgovarajuće uređeni.
Posebnu pozornost treba posvetiti dobavljačima. Zrakoplovne organizacije često ovise o vanjskim sustavima za održavanje, planiranje posade, pohranu tehničke dokumentacije, komunikaciju ili obradu podataka. Part-IS ne prenosi odgovornost na dobavljača. Organizacija mora znati koje su ovisnosti sigurnosno relevantne, koje ugovorne obveze postoje i kako se procjenjuju promjene ili incidenti kod vanjskih pružatelja usluga.
EASA PART-IS zahtjevi i očekivani dokazi
Nadzor se ne svodi na postojanje politike ili certifikata prema drugom standardu. Nadležno tijelo može tražiti slijed dokaza od identificiranog rizika do provedene mjere, testiranja i upravljačke odluke. Dokumenti moraju odražavati stvarnu praksu, a ne samo formalnu usklađenost.
| Područje | Što organizacija treba pokazati | Primjeri dokaza | |—|—|—| | Opseg i kontekst | Koji su sustavi, podaci i procesi relevantni za sigurnost zrakoplovstva | Popis ključne imovine, dijagrami procesa, ovisnosti o dobavljačima | | Procjena rizika | Kako je utvrđen scenarij, posljedica, vjerojatnost i preostali rizik | Registar rizika, metodologija ocjenjivanja, odluke o prihvatu rizika | | Mjere zaštite | Kako se rizik smanjuje na prihvatljivu razinu | Kontrole pristupa, upravljanje promjenama, sigurnosne konfiguracije, obuke | | Događaji | Kako se događaj otkriva, procjenjuje, evidentira i rješava | Zapisi o incidentima, planovi odgovora, vježbe, zapisnici o eskalaciji | | Praćenje | Kako uprava provjerava djelotvornost sustava | Interni nadzori, pokazatelji, korektivne mjere, zapisnici upravljačkih pregleda |
Dokazi ne moraju uvijek biti zasebni dokumenti. Ako organizacija već ima sustav upravljanja sigurnošću, upravljanje kvalitetom ili informacijske sigurnosne kontrole, dio evidencija može se koristiti i za Part-IS. Međutim, potrebno je jasno prikazati vezu s rizikom za sigurnost zrakoplovstva. Općeniti zapis da je sustav ažuriran nije dovoljan ako se ne može dokazati što je promijenjeno, tko je procijenio utjecaj i je li mjera djelotvorna.
Kako provesti procjenu rizika
Početna procjena treba krenuti od operativno važnih scenarija, a ne od popisa svih mogućih tehnoloških prijetnji. Koristan redoslijed je utvrditi procese koji podržavaju operativnu sigurnost, prepoznati informacijske resurse i ovisnosti, odrediti mogućnosti gubitka povjerljivosti, cjelovitosti ili dostupnosti te procijeniti učinak na sigurnost.
Primjerice, kod CAMO organizacije treba procijeniti što se događa ako se podaci o statusu plovidbenosti izmijene, postanu nedostupni ili se ne mogu pravodobno potvrditi. Kod organizacije za održavanje relevantni mogu biti pristup radnim kartama, elektroničkim tehničkim zapisima i podacima o dijelovima. Za aerodrom je naglasak često na digitalnim procesima koji podupiru operativne odluke i koordinaciju.
Nakon procjene određuju se mjere. To mogu biti tehničke kontrole, promjene postupaka, dodatne provjere, ugovorni zahtjevi prema dobavljačima ili edukacija osoblja. Prihvat preostalog rizika mora biti obrazložena odluka ovlaštene razine upravljanja, osobito kada je mogući učinak povezan sa sigurnošću letenja.
Upravljanje događajima nije samo IT incident
Part-IS zahtijeva postupak za otkrivanje, odgovor, oporavak i učenje iz događaja informacijske sigurnosti. Ključno je uspostaviti vezu s postojećim postupcima izvješćivanja o događajima i upravljanjem sigurnošću. Nije svaki sigurnosni alarm događaj relevantan za zrakoplovnu sigurnost, ali organizacija mora imati kriterije po kojima to procjenjuje.
Postupak bi trebao odrediti tko donosi početnu procjenu utjecaja, kada se uključuju operativni stručnjaci, kako se čuvaju dokazi i kako se odlučuje o potrebnom izvješćivanju nadležnom tijelu. Zahtjevi i rokovi izvješćivanja ovise o primjenjivoj EASA uredbi, vrsti organizacije i okolnostima događaja. Zato se ne smiju zamijeniti internim IT rokovima ili generičkim planom odgovora na incident.
Vježbe su osobito vrijedne jer otkrivaju razliku između zapisanog postupka i stvarne spremnosti. Scenarij nedostupnosti ključnog sustava, sumnje u izmjenu podataka ili prekida usluge dobavljača treba testirati uz sudjelovanje operativnih i sigurnosnih funkcija, a ne samo IT tima.
Odnos Part-IS-a prema ZKS-u i NIS2
Hrvatska organizacija može istodobno imati obveze prema EASA Part-IS okviru i Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti, kojim se u Hrvatskoj provodi NIS2 direktiva. Ti propisi imaju dodirne točke – upravljanje rizicima, incidentima, dobavljačima, kontinuitetom i odgovornošću uprave – ali nisu zamjenjivi.
Part-IS je sektorski zrakoplovni propis usmjeren na rizike koji mogu utjecati na sigurnost zrakoplovstva. ZKS i Uredba o kibernetičkoj sigurnosti uređuju nacionalne obveze subjekata u svojem području primjene, uključujući mjere upravljanja kibernetičkim rizicima i postupanje prema nadležnim tijelima. Organizacija najprije mora zasebno odrediti svoj status prema svakom propisnom okviru, a zatim uskladiti zajedničke kontrole i evidencije.
Dobra praksa je voditi jedinstven registar kontrola i dokaza, uz jasno označavanje regulatornog izvora. Tako se, primjerice, jedna evidencija o upravljanju pristupima može povezati s više zahtjeva, dok procjena sigurnosnog učinka u zrakoplovstvu ostaje posebno obrazložena. ITrevizija.hr može pomoći hrvatskim organizacijama strukturirati samoprocjenu prema ZKS-u, povezati dokaze sa zahtjevima i pratiti korektivne mjere, dok Part-IS mapiranje treba provesti prema primjenjivom EASA odobrenju i stručnom tumačenju.
Preporučeni koraci prije nadzora
Najveća pogreška je pripremu svesti na izradu novog priručnika neposredno prije nadzora. Učinkovitiji je pristup prvo provjeriti opseg primjene i odgovornosti, zatim napraviti analizu postojećih procesa i dokaza. Nakon toga treba ažurirati procjene rizika, zatvoriti prioritetne nedostatke, provesti ciljanu vježbu događaja te dokumentirati upravljački pregled.
Pri tome se treba osloniti na tekst Uredbe Komisije (EU) 2023/203, primjenjive izmijenjene EASA uredbe te prihvatljive načine usklađivanja i smjernice koje objavljuje EASA. Nacionalno nadležno zrakoplovno tijelo ostaje ključan izvor za provedbena očekivanja u konkretnom slučaju.
Najkorisniji ishod pripreme nije mapa dokumenata, nego pregledan sustav u kojem uprava, operativni timovi i stručnjaci za informacijsku sigurnost mogu objasniti isti rizik, istu mjeru i isti dokaz. Kada ta povezanost postoji, Part-IS postaje upravljački alat za sigurnije poslovanje, a ne dodatni administrativni sloj.