NIS2 kazne u Hrvatskoj: što uprava mora znati

NIS2 kazne u Hrvatskoj: što uprava mora znati

NIS2 kazne u Hrvatskoj nisu pitanje koje se može riješiti samo čitanjem Direktive (EU) 2022/2555. Za hrvatske organizacije mjerodavni su Zakon o kibernetičkoj sigurnosti – ZKS (NN 14/2024), Uredba o kibernetičkoj sigurnosti (NN 135/2024) te odluke i nadzorne mjere nadležnih tijela. Uprava ne odgovara zato što je postojao pojedinačni tehnički propust, nego zato što organizacija ne može dokazati da je uspostavila, nadzirala i unapređivala upravljanje kibernetičkim rizicima u propisanom opsegu.

Najveći praktični rizik nije samo novčana kazna. Nadzor može rezultirati obvezujućim nalozima, dodatnim provjerama, kratkim rokovima za otklanjanje nedostataka i poremećajem redovnog poslovanja. Zato se usklađenost treba voditi kao dokaziv proces upravljanja, a ne kao jednokratni projekt IT odjela.

NIS2 kazne u Hrvatskoj: Direktiva nije izravna osnova sankcije

NIS2 je direktiva Europske unije. Ona propisuje rezultat koji države članice moraju postići, dok se obveze, nadležnosti, postupci nadzora i sankcije u Hrvatskoj primjenjuju kroz ZKS i provedbene propise. Pogrešno je pretpostaviti da se svaki iznos iz članka 34. NIS2 automatski i neposredno primjenjuje na svaku hrvatsku organizaciju.

Članak 34. NIS2 ipak je važan orijentir. Države članice moraju predvidjeti mogućnost upravnih novčanih kazni čiji je najviši iznos najmanje 10 milijuna eura ili 2 % ukupnog godišnjeg svjetskog prometa za ključne subjekte, ovisno o tome što je više. Za važne subjekte propisani minimum najvišeg iznosa je 7 milijuna eura ili 1,4 % ukupnog godišnjeg svjetskog prometa, ovisno o tome što je više.

Ti pragovi ne znače da će svaka utvrđena neusklađenost automatski dovesti do takve kazne. Pri određivanju mjere bitni su vrsta povrede, trajanje, posljedice, suradnja subjekta s nadležnim tijelom, prethodno stanje usklađenosti i poduzete korektivne radnje. Točan pravni temelj i raspon koji se primjenjuje u konkretnom postupku treba provjeriti u važećem pročišćenom tekstu ZKS-a i relevantnim aktima nadležnog tijela.

| Pitanje | Ključni subjekt | Važni subjekt | |—|—|—| | Nadzorni pristup prema NIS2 | Proaktivni i reaktivni nadzor | Primarno reaktivni nadzor | | Orijentir iz članka 34. NIS2 | Do najmanje 10 mil. EUR ili 2 % prometa kao nacionalno propisani maksimum | Do najmanje 7 mil. EUR ili 1,4 % prometa kao nacionalno propisani maksimum | | Poslovni prioritet | Kontinuirana dokazivost mjera i spremnost za nadzor | Uređena dokumentacija, prijava incidenata i brzo otklanjanje nedostataka |

Tablica prikazuje regulatorni okvir NIS2, a ne zamjenjuje utvrđivanje statusa subjekta ili pravnu procjenu konkretnog slučaja prema hrvatskim propisima.

Za koje propuste nastaje rizik sankcije?

Sankcijski rizik obično nije vezan uz jedan dokument koji nedostaje. Nastaje kada organizacija ne provodi obveze upravljanja rizicima ili ne može pokazati da ih stvarno provodi. ZKS i Uredba zahtijevaju organiziran pristup mjerama kibernetičke sigurnosti, upravljanju incidentima, kontinuitetu poslovanja, sigurnosti lanca dobavljača, upravljanju pristupima, edukaciji i drugim područjima primjerenima riziku subjekta.

U nadzoru je posebno problematično kada je politika donesena, ali nema dokaza njezine provedbe. Primjerice, organizacija može imati proceduru upravljanja sigurnosnim incidentima, ali ne može pokazati evidenciju vježbi, zapise o klasifikaciji stvarnih događaja, odgovorne osobe ni odluke o prijavi. U takvoj situaciji formalno postojanje dokumenta ne dokazuje djelotvornost mjere.

Sličan problem pojavljuje se kod upravljanja dobavljačima. Ugovor s pružateljem usluge u oblaku sam po sebi nije dovoljan dokaz. Nadzor može tražiti procjenu kritičnosti dobavljača, ugovorne sigurnosne zahtjeve, podatke o lokaciji i zaštiti podataka, dodijeljenog vlasnika odnosa te periodično preispitivanje rizika.

Uprava ima aktivnu, a ne simboličnu ulogu

NIS2 izričito postavlja odgovornost upravljačkih tijela za odobravanje mjera upravljanja kibernetičkim rizicima, nadzor njihove provedbe i osposobljavanje. U hrvatskoj primjeni to znači da uprava mora moći pokazati informirano odlučivanje: koje je rizike razmotrila, koje je mjere odobrila, tko ih provodi, koliko se napredovalo i koji su preostali rizici prihvaćeni.

To ne znači da članovi uprave moraju sami provoditi tehničke kontrole. Međutim, delegiranje poslova CISO-u, IT direktoru ili vanjskom pružatelju usluga ne uklanja potrebu za upravljačkim nadzorom. Zapisnici sjednica, odluke o proračunu, izvješća o rizicima, planovi korektivnih mjera i praćenje rokova zato imaju i regulatornu vrijednost.

Što nadležno tijelo može tražiti u nadzoru?

U postupku nadzora organizacija mora moći povezati zakonsku obvezu, provedenu mjeru i pripadajući dokaz. Najčešća je pogreška dostaviti veliku količinu nepovezane dokumentacije. To usporava nadzor i ostavlja dojam da organizacija nema pregled nad vlastitim stanjem usklađenosti.

Za svako područje potrebno je imati odgovarajuće i aktualne dokaze. To u pravilu uključuje odluke o organizaciji sigurnosti, procjenu rizika, popis imovine i kritičnih usluga, politike i procedure, zapise o provedbi kontrola, evidencije edukacija, rezultate testiranja, registre incidenata te plan korektivnih aktivnosti.

Dokaz mora odgovarati stvarnom stanju. Ako je, primjerice, multifaktorska autentikacija definirana kao obvezna mjera, korisno je imati ne samo politiku nego i izvještaj o obuhvatu, popis izuzetaka, odobrenja za izuzetke i rokove njihova ukidanja. Ako se sigurnosne kopije navode kao kontrola kontinuiteta, očekuju se podaci o testovima povrata podataka, a ne samo potvrda da se kopije izrađuju.

Kako smanjiti rizik prije nego što nadzor počne

Prvi korak je potvrditi status organizacije prema ZKS-u i utvrditi koje se obveze odnose na konkretne usluge, sustave i lokacije. Status se ne smije procjenjivati samo prema djelatnosti ili broju zaposlenika. Potrebno je sagledati sektor, vrstu usluge, kriterije veličine i posebne okolnosti propisane zakonom.

Nakon toga treba provesti strukturiranu samoprocjenu prema zahtjevima ZKS-a i Uredbe. Dobra samoprocjena ne daje samo odgovor „usklađeno” ili „neusklađeno”. Ona za svaku obvezu bilježi vlasnika mjere, razinu provedbe, dokaz, utvrđeni nedostatak, rizik, korektivnu aktivnost i rok. Time se stvara trag odlučivanja koji je koristan upravi, internoj reviziji i nadzornom tijelu.

Ako je nedostatak utvrđen, ne treba čekati potpunu transformaciju sustava da bi se njime počelo upravljati. Razumno je odrediti privremenu mjeru, odgovornu osobu, realan rok i kriterij zatvaranja. Primjerice, za nepotpunu evidenciju privilegiranih pristupa privremena mjera može biti ručna mjesečna provjera, dok se trajna mjera provodi kroz uređenje centraliziranog upravljanja identitetima.

ITrevizija.hr može podržati taj proces kroz AI vođenu samoprocjenu, analizu dokumentacije i povezivanje dokaza sa zahtjevima ZKS-a i Uredbe. Platforma pomaže evidentirati neusklađenosti, planirati mjere i pratiti njihovu provedbu, ali ne zamjenjuje odgovornost uprave, stručnu procjenu ni eventualnu propisanu reviziju. Vrijednost je ponajprije u tome što dokumentaciju i korektivne aktivnosti pretvara u pregledan, provjerljiv proces prilagođen hrvatskom regulatornom okviru.

Česta pitanja o kaznama i odgovornosti

Može li organizacija biti kažnjena ako nije pretrpjela kibernetički incident?

Može postojati regulatorni rizik i bez javno poznatog incidenta ako subjekt ne provodi propisane mjere, ne ispunjava obveze prijave ili ometa nadzor. Nadzor ne ocjenjuje samo posljedicu incidenta, nego i kvalitetu upravljanja rizikom prije incidenta.

Je li dokumentacija dovoljna za dokaz usklađenosti?

Nije. Dokumentacija je nužna, ali mora biti potkrijepljena dokazima provedbe. Politika bez zapisa o primjeni, nadzoru i preispitivanju ima ograničenu dokaznu vrijednost.

Treba li čekati službeni nadzor da bi se otvorile korektivne mjere?

Ne. Organizacija koja sama utvrdi nedostatak, procijeni rizik i dokumentirano njime upravlja nalazi se u znatno boljoj poziciji od organizacije koja problem otkrije tek na zahtjev nadzornog tijela.

Kazne su krajnja posljedica, ali njihova prevencija počinje puno ranije: jasnom odgovornošću uprave, stvarnim dokazima provedbe i disciplinom da se svaki utvrđeni nedostatak pretvori u mjeru s vlasnikom, rokom i provjerljivim završetkom.